Nevena Kragić, modni dizajner

Podcast – Da li umetnici imaju šansu za pokretanje biznisa?

Za umetničke duše pokretanje biznisa možda izgleda kao nemoguća misija, ali postoje ljudi koji su uspeli da svoju kreativnost i autentičan stil pretvore u brend.

U našoj četvrtoj emisiji Podcast-a ugostili smo Nevenu Kragić, modnu dizajnerku koja stvara u Nišu i govori o svom razvojnom putu, najvećim izazovima i planovima za budućnost.

U želji da pomogne mladima na preduzetničkom putu Nevena izdvaja da vas dobar knjigovođa može spasiti glavobolja ukoliko vam brojke ne idu od ruke kao njoj.

O svojim strahovima, momentima slabosti i zamalo odustajanja od modne priče koju je izgradila oko brenda Nevena Kragić govori za Podcast “Poveži žene”.

Četvrta epizoda Podcasta je pred vama.

Sve epizode podcasta slušajte na svim platformama i aplikacijama:

Muzika korišćena u podcastu: Spark of Inspiration by Shane Ivers – https://www.silvermansound.com. Spark of Inspiration je pod licencom: Creative Commons Attribution 4.0 International License by Shane Ivers of silvermansound.com.

Link do Rss.com profila “Poveži žene” i svih epizoda:

RSS Error: A feed could not be found at `https://media.rss.com/connectwomen/feed.xml`; the status code is `404` and content-type is `text/html; charset=utf-8`

Transkript razgovora Nevene Kragić i Sare Novosel

Sara: Dragi slušaoci, dobrodošli u podkast „Poveži žene“. Ovaj podkast realizujemo u okviru projekta „Poveži žene – podeli znanje“ koji sprovodi Deli prostor za kreativno delovanje u partnertstvu sa udruženjem „Poveži žene“. Projekat „Poveži žene – podeli znanje“ odobren je za finansiranje u okviru javnog konkursa za organizacije civilnog društva, za predaju predloga projekata u sklopu projekta Platforma za odgovorno upravljanje finansijama koji je grad Niš raspisao u partnertstvu sa programom Ujedninjenih nacija za razvoj, a finansira Vlada Švedske.

Ovaj podkast snimamo u Deli Coworking prostoru, koji je idealno mesto za vas ukoliko želite da radite na razvoju vaših ideja i biznisa, nakon uspešno realizovanog prvog dela projekta, gde smo u okviru šest motivacionih predavanja govorili o nekim najbitnijim koracima preduzetništva. Drugi deo projekta posvećen je predstavljanju biznisa koji su sve ove lekcije odavno primenili i koji godinama uspešno posluju. Sve naše aktivnosti možete pratiti na sajtu Deli prostora, udruženja Poveži žene, kao i na društvenim mrežama.

Sara: Kada pričamo o modi, obično pomislimo na Pariz, Milano, London i velike centre modnog sveta. Moja današnja gošća je modna dizajnerka iz Niša – Nevena Kragić.

Ona je dokaz da kreativni biznisi imaju neko svoje mesto pod suncem, čak i u Nišu. Nevena je modna dizajnerka čiji su se modeli našli na modnoj reviji u Vankuveru, britanskom Vogu, u šourumu u Parizu tokom nedelje mode, a o celom razvojnom putu, planovima i izazovima će nam ona danas govoriti.

Sara: Nevena, dobrodošla. Hvala ti na odvojenom vremenu. Nadam se da će cela tvoja priča biti inspiracija nekome ko je u nedoumici da li nešto da pokrene. Za početak nam možeš reći odakle ta motivacija na početku. Pošto si počela kao studentkinja prava, kako se ona odlučila na posao kojim se bavi danas?

Nevena: Hvala na prilici da govorim o svom putu. Nadam se da ću nekoga ohrabriti da prati svoj san.

Ja jesam studirala prava i stigla do treće godine, ali želja za modnim dizajnom nije stvorena tokom studiranja, već od kad ja znam za sebe.

Hvala mami što je sačuvala crteže iz svoje sveske sa receptima, gde se kroz moj prvi crtež pokazalo moje ozbiljno interesovanje za to, iako se tada činilo kao hir.

Oduvek je nešto crtala – Nevena Kragić

Ta želja za modnim dizajnom je dugo tinjala u meni, ali je kao i svakome bilo dileme kada su u pitanju neke stvari koje nisu stabilan izbor, naročito u Srbiji, tako da je to stavljeno po strani i tada sam odabrala da moj put budu prava.

Međutim, to nije bilo ono što sam očekivala, pa se desio taj presek da upišem dizajn.

Sara: Kako je reagovala tvoja porodica i okolina kada si rekla da želiš da se baviš dizajnom, jer, kako si rekla, to je jedan netradicionalni izbor zanimanja, pogotovo u Srbiji?

Nevena: Oni su znali da to živi od meni, da je to bio neki moj beg od realnih dešavanja, u smislu da ja stalno crtam nešto.

Mi smo porodica sa Kosova i to je bio period kad je moja generacija upisavala fakultet. Nisam smela da rizikujem da upišem bilo šta kreativno, jer je tada bila u pitanju i egzistencija u porodici, a to su momenti koji koštaju.

Nisam se ni usudila da krenem tim putem, već sam izabrala neku stabilniju opciju. Međutim, vremenom su videli da se to odražava i na moje psihičko stanje, jer kada radite nešto što nije u vašoj prirodi, to se odražava na vaše mentalno stanje.

Ja sam bila jako nesrećna i vrlo rado pričam o momentu depresije.

Moj prvi ulazak u modni svet nije bio fakultet. Ja sam se prvo javila na oglas, pa radila za jednu dečiju konfekciju, pa kao asistent modnog dizajnera firme Vogeli.

Oni su videli da ja tu cvetam, gde se dešava jedna zdrava promena, da sam u jednom momentu smogla snage i hrabrosti, u jednoj nezahvalnoj situaciji, kada je naša egzistencija bila i dalje pod znakom pitanja, da im otvoreno kažem da ja na Pravnom fakultetu ne mogu da budem ni brojčano stanje.

Na moju veliku sreću, apsolutno su razumeli i podržali me da upišem dizajn i od tog momenta zaista mogu da kažem da su moja snaga, ogromna podrška i da se bez njih ni ovaj razgovor ne bi desio.

Sara: Verujem da će dosta uspešnih ljudi navesti porodicu kao bitan faktor za lični faktor i faktor biznisa. Kada si već otkrila svoju strast i ono čime želiš da se baviš, šta je bio naredni korak? Da li si pokrenula neke dodatne aktivnosti, kako je kasnije izgledao taj put?

Nevena: Kada je neko na terenu umetnosti, mislim da niko ne može biti izolovan i baviti se samo jednom stvari. Ja sam se prvo profesionalno bavila fotografijom, ali mi je bilo koji umetnički izraz apsolutno blizak.

Kada sam studirala modni dizajn, smatrala sam da tome treba da dam šansu jer sam tada najkompetentnija na tom terenu. Tokom završne godine na fakultetu, koji je jedan od najlepših perioda što se tiče razvoja, pokrenule smo nas nekoliko udruženje Fashion Corner.

Tu je već trebalo dati identitet brendu Nevena Kragić. Tu sam videla šta znači stvoriti brend. Sada postoji mnogo opcija da se stekne znanje od drugih, a tada nije bilo toga.

Radila sam sve intuitivno. Bile su neke kapsula kolekcije, izloženosti pod lupom tržišta, počelo je da se dešava interesovanje za brend… Dosta je doprinelo što se sve dešava u Nišu, jer ovde ništa pre tog našeg udruženja nije bilo ičega sličnog.

Postoje butici i uvozna roba, ali autorski dizajn kao takav nije bio u Nišu, te smo imali zdravu podršku samog grada, što je značilo da treba da nastavim da radim, da se razvijam i da svaka nova kolekcija bude maksimum.

Sara: Šta smatraš neophodnim za svoj uspeh i održivost svog brenda?

Nevena: Psihoterapeuta (kroz smeh). I šalim se i ne šalim se. Nikad neću da zaboravim kada sam držala predavanje u Petnici, u Dizajn seminar centru upravo sam to deci i rekla.

Na slajdu se pojavio moj pas, gde su moji psi moji najveći psihoterauti. Šalu na stranu, neophodan je biznis plan. Ja nisam išla tim putem, radila sam intuitivno, osluškivala šta tržište traži, ali sam uvek radila ono što je u mojoj glavi i što je meni inspiracija.

Kad kažemo modni dizajn, on se danas percepira dosta površno, nažalost. To je vizuelna stvar i posredstvom digitalnih medija svi vide samo završni rezultat.

Ja to vidim i po studentima kojima sam mentor, ne znaju proces kako to nastaje. Moj primer nije da ja samo stvaram estetiku, već imam filozofiju oko toga.

Ja ne prodajem odevni komad, već ličnu emociju. U početku mi je bio problem kako da otuđim nešto što sam stvorila od sebe i da na to stavim cenu. To je kod mene bilo dosta kompleksnije.

Imperativ u mom poslu je kvalitet.

Ako neko želi da pravi brend, nezavisno čime se bavi, kvalitet mora da bude na prvom mestu. Imam toliku sreću da sarađujem sa ženom koja šije kod mene, da je perfekcionista, i da nju ne mrzi pet puta da se vrati na ravan štep ako nije ravan.

Jedna velika olakšica je finansijska podrška. Ja sad pričam retrospektivu svog puta, ali ako imate opciju da stvorite budžet za bar godinu dana, bilo bi dobro.

Prva godina posovanja je puna dečijih bolesti.

Toliko je izazova, stresova, nesnađenosti, dok se stekne i samopouzdanje, gde naš posao zahteva izloženost medijima. Ako postoji budžet za početak, to je vrlo olakšavajuća stvar.

Neminovno je da se sretnemo sa finansijskim gubicima u početku, baš zbog neiskustva ako se prvi put upuštamo u neki startap biznis.

Sara: Jasno. U današnje vreme ljude koji razmišljaju o preduzetništvu sputava činjenica oko finansija. Dobra stvar je što danas postoji puno materijala za edukaciju na internetu.

To je ogromna riznica znanja i ono što, zaista, uspešni ljudi izdvajaju kao bitno je rad na sebi, i ličnom i profesionalnom. Slika stabilnog čoveka može da utiče na sam biznis.

Sara: Koje je tvoje viđenje tržišta u Srbiji? Ovde se pod modnim dizajnom podrazumeva Channel ili Louis Vuitton i slično. Koliko je plodno tržište kod nas?

Nevena: Lako možete videti na ulici žene koje vole brendirane stvari. Činjenica je da smo bombardovaniji brendovima iz inostranstva. Međutim, postoji i grupa ljudi koja želi da ulaže u domaće tržište.

Postoje oni koji su osvešćeni u kontekstu ekonomije zemlje i podrške mladim preuzetnicima, pa eto i modnim dizajnerima.

Estetika kojom sam ja krenula ne zahvata većinsko interesovanje tržišta, jer nije baš najkomercijalnije, ali zato treba raditi na identitetu – kako naći autentičan način, kada se vaš rad vidi, da svi znaju ko je.

Pritom, obraćanje kupcu, biti pristupačan i dosledan tome. Ja i dan-danas mogu dobiti 30 poruka dnevno, na svaku ću da odgovorim.

Išla sam i sa humorom, što je zalaženje u marketinški deo. Treba biti iskren, priznati grešku. Dešavalo se da radim X kreacija i da ih pošaljem na prilično daleku adresu.

Ako ne odgovara, ja sam otvorena za zamenu. Činjenica da postoji ekspanzija dizajnera zato što to rade jer misle da je lako i da to treba da rade bez većeg iskustva možda čak bolje i prođu.

Tako da postoji interesovanje, ali mi koji radimo nešto autentičnije se dosta trudimo da to prezentujemo na jedan psihološki način.

Pratim kolege iz drugih gradova, identičan pristup imamo, prilično se podržavamo i ne postoji taj ego momenat.

Sara: Neophodna je podrška, pogotovo jer takva oblast gde je ego nešto što preovladava, a i kad kažu modni dizajner, stigma da je umišljen, ovakav, onakav.

Marketinški stručnjaci bi rekli da ti prodaješ emociju, a ne proizvod, pa je jako bitno na kakav način želiš da budeš percipiran na tržištu.

Šta je tebi od marketinških kanala najbitnije u tvom biznisu?

Nevena: Advertajzing je nešto što jako volim. Trudim se da se ne vodim identitetima kako drugi rade, nego da stvorim svoj. Kao što rekoh, autentičnost je najbitnija.

Kada je počeo brend, ja sam se vrlo lično obraćala auditorijumu, tako da je to bilo na Fejsbuku i ljudi su jako lepo reagovali na humor, na iskrenu emociju…

Tako su se ljudi dosta vezivali za mene samu. Svima sam posvećeno odgovarala na poruke. Vremenom je postalo neodrživo biti eksponiran, jer mi je bitno da sam u radionici i stvaram, pa nisam našla legitimnu zamenu da radi onako kako bih ja.

Sada se svodi na video kampanje, pa treba stvarati hajp oko prezentacije, da nalazite ljude koji su pouzdani za saradnju – pričam i o materijalima.

Kao savet dajem svima čime god da se bave da se ne upoređuju sa drugima.

Ono što vaša intuicija kaže, ono što osećate, vaša reč, logo, potpis, to je istina. Koliko god da se ispostavi pogrešno, ta greška je autentična.

Mnogo više boli da radite po templejtu koji vam je neki dao, jer niste bili iskreni prema sebi. Po tom vizuelnom delu je jako bitno da radite na ličnom identitetu.

Sara: To što si rekla da treba pratiti emociju jeste cilj sopstvenog biznisa. Pokretati nešto samo da bi pokrenuo je tako da je možda i bolje raditi u firmi.

Nevena: Ja radim nešto što najviše volim, ali imam situacije kada bih digla ruka od svega, zato što kada radite iz srca i stomaka, pa kada se dese neki gubici mnogo vas više boli nego kada radite nešto do čega vam nije stalo.

Neko ko počinje treba da dobro preispita sebe koliko mu je stalo. Da krene sa rečenicom – koliko mi je bitno?

Potpuno se menja mentalno stanje i odnos prema ideji. Najveći pokretač je upravo želja. Nije dovoljan samo novac, i da ga imate ne znam koliko, a da ne postoji želja, nećete uspeti.

Sara: Slažem se, to sam čula od više ljudi da novac nije pokretač. Dotakla si se nekih izazova. Da li si nekad pomišljala da odustaneš od svega, šta je to teško što se desi da čovek stane i kaže da ne može više?

Nevena: Kod mene je bio čudan razlog. Neobavezno finansijski, mogu da kažem da je moj najveći gubitak bila zdrava nula, što je jako bitno u ovom poslu u Srbiji, naročito kada si dosledan sebi i svojoj estetici.

Pošto sam vrlo društveno aktivna i humanitarni rad mi je jako bitan, a imam terača u sebi da pomažem nekome i nečemu, jer smatram da svako od nas ima neku ulogu da doprinese svetu, mene je poražavala informacija da je moda druga na svetu kao zagađivač.

Znam da zvuči kao futuristično razmišljanje, ali me je toliko taj momenat poražavao. Prosto, poželela sam da se bavim humanitarnim radom, ali sam shvatila da ne mogu da spašavam druge ako ja ne plivam dobro.

Onda sam našla neki balans, pokrećem brend koji je još uvek u razvojnom procesu. Ako ništa drugo, manje će štetiti, biće potpuno eco-friendly, malo pravim pauzu zbog opšte situacije, a to je skup posao.

Tu sam našla balans u tom najvećem izazovu. Imali smo situacije za prikupljanje sredstava za dečiji kamp bez roditelja, akcija Zaštitilice sa Džedajzskim pokretom gde smo uradili 15 hiljada maski.

Nikada se življe nisam osećala nego u tim epizodama. Ja znam da je moj put u perspektivi taj domen, ne obavezno moda.

Ja ne pravim komad odeće, nego indirektni zagrljaj, jer mi je emocija ključna reč u stvaranju bilo čega.

Sara: To je zapravo taj motiv koji se kroz ceo tvoj brend provlači. Jako lepa stvar, jer zaista kad neko nešto obuče ima emociju prema tome, pogotovo ako su komadi za neku specijalnu priliku. Koliko je važno razumeti potrebe klijenata pre nego što kreneš u kreativni proces stvaranja?

Nevena: S obzirom da ja ne radim samo autorske kolekcije, ja radim sa klijentima 1 na 1. To je modna psihologija – naučiti da prepoznaš želju klijenta. Naravno da se prođe razgovor šta bi osoba želela ili ne, pošto su mi to obično mlade, pošto radim haljine u službi venčanice.

Ja postavljam pitanje i koju muziku slušaju, kako im izgleda dan… Zaista mi je bitno da upoznam taj senzibilitet. Ja bezmalo vrlo brzo stvaram prijateljstva.

Zgodna situacija u tom tipu saradnje je što su one vrlo aktivne učesnice u stvaranju haljine, zato što dolaze na probe, a njihovo telo daje završnu reč.

Što se tiče kolekcije i tržišta – kada me pitaju šta je u trendu, ja uvek kažem da ako se osoba oseća srećno, zadovoljno i puna samopouzdanja, to je jedini legitimni argument.

Osluškujem tržište, pratim šta nove generacije vole i žele, ali gledam da ponudim nešto što nije čak ni to. Kvalitet je imperativ, a radim u saradnji sa Dušanom Stevićem koji je kao moje drugo ja, prezentuje to kao fotograf, ali uvek dolazimo do emocije koja je ključna.

Sara: Verovatno si se tokom karijere susrela sa zahtevnim klijentima. Kako izgleda kad je zahtevan klijent, kako se nosiš u takvim situacijama?

Nevena: Jedan od mojih najvećih i najzahtevnijih klijenata bila je saradnja sa Diznijem. Imali su knjigu specifikacija, kako, šta, zašto. Pritom, za tu globalnu kampanju napravili saradnju sa brendom Irregular Choice, sa svojim primerima inspirisanim filmovima Alisa u zemlji čuda.

Garderoba je trebalo da prati tu priču. Haljine koje sam radila su po nacrtu njima odgovarale, međutim dešavalo se da su u roku od par sati donosili nove promene koje sam ja morala da izvodim.

To je, nekad bilo skroz ispočetka. Kada dobijete priliku da radite za Dizni, radite šta god kažu, menjaću sebe kompletno, jer je to jedinstvena prilika da radite za ljude koji su kreirali vaše detinjistvo.

Ja sam bila van zemlje, letovi su bili otkazani, pa se dešavalo da tada zovem tadašnjeg dečka da zove moju šnajderku teta Miru, da joj dam promene, a ona je mene fantastično pratila, a taj stres je bio ogromna motivacija.

Zato je bitno imati otvorenost preko psihoterapiji jer to nisu nimalo naivne stvari.

Sara: Na koji način je prethodna godina uticala na tebe i tvoj posao? Znamo da je bila izazovna za sve, a kovid je u svim porama društva, a ko god da je u pitanju, suočio se sa tim trenucima. Kako je to uticalo na tvoj posao?

Nevena: Tokom te godine, kada je bila ekspanzija u martu, kada nismo znali kako da se ponašamo, usmerila sam se na humanitarni deo gde smo radili zaštitne maske kojih nije bilo dovoljno na tržištu.

To je bio period nekog vakuuma gde sam bila super, radila sam pravu stvar, činim nešto. To se završilo, preležala sam koronu posle toga.

Pasivnost je mene ubijala u pojam. Ako ne radim, ja prilično trunem.

Međutim, psihički sam bila stabilna, znala sam da imam opcije, nisam bežala od toga da radim nešto drugo, ali je finansijski bilo šamaranje po džepu. Cela ušteđevina je otišla na preživljavanje.

Ja tek sada primećujem po pitanju psihičkog stanja tu surovu realnost. Teže mi je bilo kada sam morala da obavljam razgovore sa klijentima da moraju da prebace projekat za sledeću godinu, i mlade koje nisu mogle da izvedu svoja venčanja…

Bila sam u situaciji gde sam po svojoj logici možda htela da stavim svoj brend u mirovanje, ali zbog svojih klijenata ja moram biti dostupna, pa sve i da je na moju štetu.

To je pravi način imati stabilan brend. Ulazim u druge vode, zato što imam opciju da radim nešto drugo, ulazim u IT sektor gde ću se baviti kreativnim radom, a brend je tu za klijente koji čekaju svoj datum. Naravno, tu je moj divni psihoterapeut sa kojim sam morala da prođem te blokade i osvešćivanje da je najbitnije biti zdrav, jer kao takvu situaciju imate opciju i taj adaptivni period je neophodan.

Sara: Mislim da je ovo idealna prilika da ljudi upoznaju čoveka iza brenda, da su ljudi koji su vlasnici iza biznisa oni koji imaju probleme, što lične, što poslovne, a pogotovo kada je u pitanju kreativni biznis koji je jedno – gde se ne može odvojiti privatno i poslovno. Šta misliš da je bitno za brend da bi ostao na tržištu?

Nevena: Svedoci smo koliko na internetu postoji autora brendova. Neko ima budžet i može konstantno da izbacuje reklamu.

Ja skromnije vidim brend od svog okruženja, jer u sebi imam stalno informaciju da sve može biti bolje.

Lako ćete napraviti jednog fazana na ramenu, da to bude autentičnost i da vas neko prepozna. Moji klijenti traže kvalitet, ekskluzivu, autentičan komad, ali i udobnost.

Često me pitaju kakav je materijal u pitanju. Ako želite na pravi način da stvarate brend, morate da poznajete sve stvari.

Moramo znati i kako materijali komuniciraju, kada pravite slojevite komade, da se ne stvara elektrostatika, da se ne lepi za čarape, da ne pucketa suknja kada koračamo.

Dosta je kompleksnije od onoga da stvorimo samo lep komad. Mnogo je bitno da ono što prikazujete na mrežama ili sajtu da bude takvo i uživo. Zato kažem – kvalitet.

Može me X njih negirati, jer i manje kvalitetne stvari prolaze jako dobro, ali to je do kupca, jer svaka roba ima svog kupca, a i shodno budžetu.

Zato su i moje stvari nešto skuplje u odnosu na tržište. Ja pratim svoju priču, kako ja to osećam, kako će moj komad imati svoju priču. Baš malo filozofski i poetično sve to gledam i smatram da je to moj način i kao takav da je ispravan.

Sara: Kada su kreativne industrije u pitanju, to je otvoreno za interpretaciju ponaosob. Ti si nešto možda zmislila na jedan način, a ja ću ga možda nositi na drugačiji. To je i lepota tih kreativnih industrija. Ono što bi ti predstavila kao bitan faktor za biznis je kvalitet, autentičnog i konstantan trud i rad. Šta bi na kraju poručila ženama koje bi se oprobale u biznisu?

Nevena: Da se edukuju. Ako imate znanje u rukama, vi imate 50 odsto završenu priču. Ako je želja konstantna, to je već 30 odsto. Ako izaberete mentora ili je to neka škola, kao što sam ja imala par studenata, mnogo će vam skratiti proces građenja i brenda i sebe kao preduzetnika.

Što više znate, bićete spremniji da izbegnete potencijalne probleme. Naravno, izaberite i jako dobrog knjigovođu.

Meni je problem bio i kako ću sa papirima, pa je bitno imati poverenje i da će on kontrolisati greške koje ja pravim i dan-danas.

Sara: To je normalan proces učenja, greške, otkrivanje novih stvari… Ovakvi razgovori jesu uvid u priču da niko nije savršen, da se na mrežama vidi lepo i korisno ali da postoji i niz koraka koji se moraju ispratiti da bi se do toga došlo.

Nevena, hvala na inspirativnom razgovoru. Nadam se da će našim slušaocima biti od koristi da se oprobaju u nečemu kreativnom, što jeste poenta ovoga – da nekoga pokrenemo da ispuni svoje želje i ideje.

Dragi slušaoci, hvala na vremenu koji ste odvojili da saslušate našu priču. Još jednom vas pozivam da naše aktivnosti oko ovog projekta pratite na sajtu Deli prostora, Poveži žene i na našim društvenim mrežama.

Projekat „Poveži žene – Podeli znanje“ sprovodi Deli – prostor za kreativno delovanje u partnerstvu sa udruženjem Poveži žene. Projekat „Poveži žene – podeli znanje“ odobren je za finansiranje u okviru Javnog konkursa za organizacije civilnog društva za predaju predloga projekata u sklopu projekta Platforma za odgovorno upravljanje finansijama, koji je Grad Niš raspisao u partnerstvu sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), a finansira Vlada Švedske.

Grad Niš, Vlada Švedske
Za realizaciju projekta zaduženi su Deli prostor i Udruženje “Poveži žene”
<

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s